A D V O K A T
SLOBODAN PERIĆ
BANJA LUKA, HAJDUK VELJKA 50
TEL/FAX: (++387) 051 352 353, mob. 065 882 410
e.mail:
speric@blic.netNa broj: IR-58/2004
OKRAJNO SODIŠČE V LJUBLJANA
Tužitelji:VLASNICI STARE DEVIZNE ŠTEDNJE KOD LJUBLJANSKE BANKE
PREDSTAVLJA IH UDRUŽENJE GRAĐANA ZA POVRAT
STARE DEVIZNE ŠTEDNJE U BiH I DIJASPORI, zastupa ih
punomoćnik Advokat Slobodan Perić iz Banja Luke
Tužena: 1.REPUBLIKA SLOVENIJA
2.LJUBLJANSKA BANKA LJUBLJANA
Radi: Isplate stare devizne štednje
Predmet: Stupanje u parnicu na strani tužioca
ALPEZA-ČOLAK DRAGICE i ostalih popis u prilogu
Na osnovu zakonske mogućnosti iz Zakona o parničnom postupku, Alpeza-Čolak Dragica i ostali, čiji popis je u prilogu i sastavni je dio ovog podneska, vlasnici stare devizne štednje kod Ljubljanske banke položene na štednju u poslovnmicama iste u BiH, pristupaju uz tužioce u parnicu koja teče među gore navedenim stranama kod Okrajnog sodišča v Ljubljana pod brojem: IR-58/2004, kao novi tužioci i ističu slijedeći tužbeni zahtijev:
Ad.I.
Tužioci su vlasnici stare devizne štednje koju su do 1991. godine položili na štednju kod poslovnica Ljubljanske banke iz Ljubljane koje su radile na prostoru Bosne i Hercegovine. Sjedište Ljubljanske banke koja i danas posluje bilo je i danas je u Ljubljani, a u BiH su radile samo njene poslovnice. Početkom krize na prostoru bivše SFRJ poslovnice Ljubljanske banke u BiH prestale su sa isplatom devizne štednje i do danas je ne isplaćuju iako je banka zadržala svu štednju.
Tužioci ovom tužbom traže da Sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom obavezuje tužene da tužiocima svakom pojedinačno solidarno isplate staru deviznu štednju položenu kod drugotužene prema podacima u štednoj knjižici što za sve nove tužioce zajedno iznosi 1.713.600,00 EVRA. Tužioci traže da se na ovaj iznos obračunaju i isplate pripadajuće kamate, te da tužene tužiocima naknade parnične troškove.
Tužioci su blokiranjem njihovih sredstava na štednim knjižicama dovedeni u situaciju da bi plaćanjem sudskih troškova ugrozili osnovnu egzistenciju sebe i svojih porodica radi čega mole da ih Sud oslobodi obaveze plaćanja sudskih taksa.
Ad.II.
Tužioci svoj zahtijev temelje na činjenici da su, imajući povjerenja u drugotuženu uložili svoj novac kao deviznu štednju prije rata kod drugotužene čije je sjedište na teritoriji prvotužene, da su za uloženi novac dobili štedne knjižice koje su bile dokaz uloga i sigurnost štediše. Za uložena sredstva osim drugotužene garantovala je bivaša država SFRJ. Nakon raspada bivše države prvotužena je postala jedna od sukcesora bivše države pa po tom osnovu preuzela prava i obaveze bivše države vezane za teritorij tužene. O sukcesiji je zaključen sporazum sa novonastalim državama kojim je tužena između ostalog preuzela obavezu izmirenja štediša. Ova obaveza tako je postala međunarodna obaveza tužene koju je obavezna izvršiti bez ispunjenja ikakvih daljnjih pretpostavki.
I pored više traženja i pokušaja tužioca da im tužene mirnim putem isplate njihovu štednju tužene to odbijaju radi čega su tužioci prisiljeni sudskim putema naplatiti svoja potraživanja.
Ad.III
Dokazi za navedeno:
-Devizne štedne knjižice tužioca
-Sporazum o sukcesiji bivše SFRJ
-drugi pismeni dokazi o ulozima
Ad.IV
Pravni osnov za postavljeni tužbeni zahtjev je svaki pojedinačni ugovor o štednji zaključen izdavanjem štedne knjižice od strane drugotužene, kontinuitet državotvornosti države Slovenije kao jedne od pravnih sljednika bivše SFRJ i sporazum o sukcesiji bivše SFRJ po kome je jedan od sukcesora. Naime garant za deviznu štednju u bivšoj SFRJ bila je Federacija SFRJ, što kao nesporno stoji u svakoj štednoj knjižici tužitelja. Obzirom da je sjedište drugotužene bilo i danas je na teritoriju prvotužene, te da je prvotužena pravni sljednik i sukcesor bivše države to je i obavezna preuzeti i izmiriti obaveze bivše države u dijelu koji se prvenstveno odnosi na obaveze vezane za njen teritorij, pa tako i isplatu stare devizne štednje štediša položne kod banke čije je sjedište u Sloveniji.
Ad.V
Kako tužene odbijaju da dobrovoljno isplate staru deviznu štednju tužioci predlažu da Sud nakon provedenog postupka donese sledeću
P r e s u d u
Obavezuju se tužene Republika Slovenija i Ljubljanska banka Ljubljana da tužiocima svakom pojedinačno, isplate staru deviznu štednju uvećanu za bankarske kamate na oročenu štednju, te da tužiocima naknade troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude pod pretnjom prinudne naplate.
Za tužitelje
Punomoćnik